1
00:00:24,709 --> 00:00:27,834
LABUD
2
00:00:27,834 --> 00:00:29,418
JAVNA STAZA
3
00:00:29,418 --> 00:00:31,918
Ernie je za rođendan dobio pušku.
4
00:00:32,418 --> 00:00:36,001
Uzeo je pušku i kutiju metaka
i pošao vidjeti što može ubiti.
5
00:00:36,001 --> 00:00:37,418
Pred Raymondovom kućom
6
00:00:37,418 --> 00:00:40,626
stavio je dva prsta u usta
i ispustio dugački zvižduk.
7
00:00:41,501 --> 00:00:44,376
S Raymondom je bio najbolji.
Živio je malo dalje.
8
00:00:44,376 --> 00:00:46,418
Držao je pušku iznad glave.
9
00:00:46,418 --> 00:00:49,209
„Ajme”, rekao je Raymond.
„Možemo se zabaviti!”
10
00:00:50,376 --> 00:00:53,626
Dječaci su otišli.
Bilo je svibanjsko, subotnje jutro.
11
00:00:53,626 --> 00:00:55,668
Kesteni su procvjetali,
12
00:00:55,668 --> 00:00:58,209
a glog je bio bijel uz živicu.
13
00:00:58,209 --> 00:01:01,126
Dok su Ernie i Raymond
hodali uskim prolazom,
14
00:01:01,126 --> 00:01:03,209
ustrijelili su svaku ptičicu.
15
00:01:03,209 --> 00:01:06,126
Zimovke, vrapce, grmuše, žutovoljke.
16
00:01:06,126 --> 00:01:10,834
Kad su došli do željezničke pruge,
na užetu je bilo četrnaest ptičica.
17
00:01:11,918 --> 00:01:14,834
„Gle”, šapnuo je Ernie
i pokazao rukom. „Ondje!”
18
00:01:14,834 --> 00:01:16,751
Neki dječak je gledao
19
00:01:16,751 --> 00:01:19,418
grane starog drveta kroz dalekozor.
20
00:01:19,418 --> 00:01:21,084
„Watson! Taj mali glupan.”
21
00:01:22,584 --> 00:01:24,584
Peter Watson bio je malen i krhak.
22
00:01:24,584 --> 00:01:27,501
Bio je pjegav i nosio je debele naočale.
23
00:01:27,501 --> 00:01:31,834
Bio je izvrstan učenik i već pohađao
osmi razred iako mu je bilo samo 13.
24
00:01:31,834 --> 00:01:34,543
Volio je glazbu i dobro je svirao klavir.
25
00:01:34,543 --> 00:01:37,126
Sport mu nije išao.
Bio je tih i pristojan.
26
00:01:39,043 --> 00:01:42,293
Prišuljala su mu se dva veća dječaka.
27
00:01:44,293 --> 00:01:46,793
Nije ih vidio od dalekozora
28
00:01:46,793 --> 00:01:49,251
i bio je zaokupljen onime što je gledao.
29
00:01:50,418 --> 00:01:52,834
„Ruke uvis”, poviče Ernie uperivši pušku.
30
00:01:52,834 --> 00:01:54,501
Peter Watson je poskočio.
31
00:01:56,668 --> 00:01:59,168
Kroz dalekozor je promatrao
dvojicu uljeza.
32
00:01:59,168 --> 00:02:01,501
„Daj!”, viknuo je Ernie. „Ruke uvis!”
33
00:02:01,501 --> 00:02:02,918
Peter je stajao mirno
34
00:02:02,918 --> 00:02:05,709
držeći dalekozor s obje ruke pred sobom.
35
00:02:05,709 --> 00:02:07,543
Gledao je Raymonda i Ernieja.
36
00:02:07,543 --> 00:02:11,126
Nije se bojao, ali znao je
da ne smije izigravati budalu.
37
00:02:11,126 --> 00:02:14,376
Već su godinama imali
pik na njega. Ruke uvis.
38
00:02:14,876 --> 00:02:16,959
To je bila jedina razborita opcija.
39
00:02:16,959 --> 00:02:19,668
Raymond je zakoračio i oteo mu dalekozor.
40
00:02:19,668 --> 00:02:21,668
„Koga špijuniraš?”, viknuo je.
41
00:02:21,668 --> 00:02:23,959
Peter Watson razmotrio je mogućnosti.
42
00:02:23,959 --> 00:02:26,668
Mogao bi pobjeći,
ali začas bi ga uhvatili.
43
00:02:26,668 --> 00:02:29,376
Mogao bi zvati upomoć,
no nitko ga ne bi čuo.
44
00:02:29,376 --> 00:02:31,584
Stoga je samo mogao ostati smiren
45
00:02:31,584 --> 00:02:33,959
i pokušati se izvući razgovorom.
46
00:02:33,959 --> 00:02:36,418
„Gledao sam zelenog djetlića”, rekao je.
47
00:02:36,418 --> 00:02:39,793
„Što?”
„Mužjaka zelenog djetlića.” Picus viridis.
48
00:02:39,793 --> 00:02:43,001
„Kuckao je deblo onog mrtvog drveta,
tražeći ličinke.”
49
00:02:43,001 --> 00:02:44,959
„Gdje je?” pitao je Ernie.
50
00:02:44,959 --> 00:02:47,376
„Sredit ću ga!” „Ne”, rekao je Peter
51
00:02:47,376 --> 00:02:50,376
gledajući mrtve ptice
koje su mu visjele s ramena.
52
00:02:50,376 --> 00:02:54,001
„Odletio je čim si povikao.
Djetlići su jako plašljivi.”
53
00:02:59,834 --> 00:03:01,668
Raymond je šapnuo Ernieju.
54
00:03:01,668 --> 00:03:04,209
Ernie se pljusnuo po bedru. „Sjajno!”
55
00:03:04,209 --> 00:03:06,959
Stavio je pušku na tlo
i krenuo prema dječaku.
56
00:03:06,959 --> 00:03:08,293
Bacio ga je na tlo.
57
00:03:08,293 --> 00:03:11,251
Raymond je odrezao komad užeta.
58
00:03:11,251 --> 00:03:13,459
Peteru su zavezali zapešća.
59
00:03:13,459 --> 00:03:15,251
„Sad noge”, reče Raymond.
60
00:03:15,251 --> 00:03:19,709
Peter se opirao i zaradio udarac u trbuh.
Ostao je bez zraka i mirno ležao.
61
00:03:19,709 --> 00:03:23,626
Veći su mu dječaci
vezali gležnjeve kao piletu.
62
00:03:23,626 --> 00:03:25,168
Ernie je podigao pušku
63
00:03:25,168 --> 00:03:28,584
i ponijeli su dječaka
prema željezničkoj pruzi.
64
00:03:28,584 --> 00:03:30,501
Peter Watson bio je sasvim tih.
65
00:03:30,501 --> 00:03:33,501
Što god namjeravali,
razgovor mu ne bi pomogao.
66
00:03:33,501 --> 00:03:35,251
Odvukli su ga niz nasip
67
00:03:35,251 --> 00:03:38,418
i polegli ga paralelno s tračnicama.
Ovim tračnicama.
68
00:03:40,668 --> 00:03:44,668
Baš ovim tračnicama. To je bilo prije
27 godina. Ja sam Peter Watson.
69
00:03:46,251 --> 00:03:47,959
„Još užeta”, rekao je Ernie.
70
00:03:51,876 --> 00:03:55,834
Kad su završili, Peter je bio bespomoćan
i vezan između tračnica.
71
00:03:55,834 --> 00:03:58,626
Mogao je micati samo glavu i stopala.
72
00:03:58,626 --> 00:04:01,293
Ernie i Raymond promatrali su svoje djelo.
73
00:04:01,293 --> 00:04:03,376
„Dobar posao”, rekao je Ernie.
74
00:04:03,376 --> 00:04:06,418
„Ovo je ubojstvo”,
rekao je dječak između tračnica.
75
00:04:06,418 --> 00:04:08,459
„Možda ne”, rekao je Ernie.
76
00:04:08,459 --> 00:04:13,126
„Ovisi koliko je vlak udaljen od tla.
Budeš li mirno ležao, možda se izvučeš.”
77
00:04:14,751 --> 00:04:18,001
Veći su se momci popeli na nasip
i sjeli iza grmlja.
78
00:04:18,001 --> 00:04:20,293
Ernie je izvadio cigarete. Pušili su.
79
00:04:20,293 --> 00:04:24,501
Peter je znao da ga neće osloboditi.
To su bili opasni i ludi momci.
80
00:04:24,501 --> 00:04:27,209
Opasni, ludi i glupi momci.
81
00:04:27,209 --> 00:04:29,959
„Moram ostati smiren i razmisliti”,
mislio je.
82
00:04:29,959 --> 00:04:34,043
Ležao je i vagao svoje izglede.
Najviši dio glave bio mu je nos.
83
00:04:34,043 --> 00:04:37,668
Procijenio je da mu nos strši
oko 10 cm iznad tračnica.
84
00:04:37,668 --> 00:04:40,459
Previše? Teško je reći
s modernim lokomotivama.
85
00:04:40,459 --> 00:04:43,584
Glava mu je počivala
na šljunku između dvije daske.
86
00:04:43,584 --> 00:04:45,459
Mora je pokušati malo ukopati.
87
00:04:46,001 --> 00:04:48,793
Počeo se vrpoljiti
i glavom odgurivati šljunak.
88
00:04:48,793 --> 00:04:51,626
Postepeno je napravio malo udubljenje.
89
00:04:51,626 --> 00:04:54,043
Spustio glavu za oko pet centimetara.
90
00:04:54,043 --> 00:04:56,293
To je dovoljno. A stopala?
91
00:04:56,293 --> 00:04:59,043
Uvukao ih je tako da su bila gotovo ravna,
92
00:04:59,043 --> 00:05:00,834
a zatim je čekao vlak.
93
00:05:00,834 --> 00:05:04,501
Pitao se hoće li se
ispod vlaka stvoriti vakuum
94
00:05:04,501 --> 00:05:07,626
dok juri preko njega
i povući ga gore. Mogao bi.
95
00:05:07,626 --> 00:05:09,209
Mora dati sve od sebe
96
00:05:09,209 --> 00:05:12,043
da potisne tijelo prema tlu.
97
00:05:12,043 --> 00:05:15,918
„Nemoj se opustiti.
Budi krut i napet i potisni se prema tlu.”
98
00:05:15,918 --> 00:05:18,126
Peter je promatrao nebo iznad sebe
99
00:05:18,126 --> 00:05:21,168
gdje je polako putovao jedan kumulus.
100
00:05:21,168 --> 00:05:25,084
Preko oblaka prošao je avion.
Stari visokokrilac s crvenim trupom.
101
00:05:25,084 --> 00:05:28,793
Stari Piper Cub, pomislio je.
Promatrao ga je dok nije nestao.
102
00:05:29,334 --> 00:05:34,334
Odjednom je čuo vibrirajući zvuk
koji je dolazio iz jedne od tračnica.
103
00:05:34,334 --> 00:05:37,459
Vrlo tih, jedva čujan,
sićušan, brujeći šapat
104
00:05:37,459 --> 00:05:40,168
koji kao da je dolazio
od udaljenih tračnica.
105
00:05:46,168 --> 00:05:48,918
Peter je podigao glavu
i pogledao niz prugu
106
00:05:48,918 --> 00:05:51,168
koja se protezala kilometar i pol.
107
00:05:51,168 --> 00:05:52,209
Vidio je vlak.
108
00:05:52,209 --> 00:05:55,168
Prvo samo crnu točku,
ali kako je podigao glavu,
109
00:05:55,168 --> 00:05:59,793
točka je postajala sve veća
i počela je poprimati oblik velikog,
110
00:05:59,793 --> 00:06:02,543
tupog prednjeg kraja dizelske lokomotive.
111
00:06:02,543 --> 00:06:07,001
Spustio je glavu i pogurao je u rupu
koju je iskopao u šljunku.
112
00:06:07,001 --> 00:06:08,543
Poravnao je stopala.
113
00:06:08,543 --> 00:06:11,584
Zatvorio je oči i pritisnuo tijelo uz tlo.
114
00:06:11,584 --> 00:06:16,168
Vlak je naletio eksplozivnim udarom.
Kao da mu je pištolj opalio u glavi.
115
00:06:16,168 --> 00:06:18,876
Uz eksploziju je došao
nagli, vrišteći vjetar
116
00:06:18,876 --> 00:06:22,293
koji mu je kao uragan puhao
niz nosnice i u pluća.
117
00:06:22,293 --> 00:06:25,084
Zvuk je bio zaglušujuć.
Vjetar ga je gušio.
118
00:06:25,084 --> 00:06:27,168
Imao je osjećaj da ga jedu živog
119
00:06:27,168 --> 00:06:30,584
i da ga guta vrišteće,
krvoločno čudovište.
120
00:06:31,251 --> 00:06:33,334
A onda je završilo. Vlak je prošao.
121
00:06:34,043 --> 00:06:36,501
Peter je otvorio oči, vidio bijelo nebo
122
00:06:36,501 --> 00:06:39,084
i veliki oblak kako putuje iznad njega.
123
00:06:39,084 --> 00:06:41,626
Bilo je gotovo, uspio je.
124
00:06:48,168 --> 00:06:49,834
- Oslobodi ga.
- Reče Ernie.
125
00:06:49,834 --> 00:06:52,709
Raymond je prerezao užad
koja je držala Petera.
126
00:06:52,709 --> 00:06:55,126
„Odveži mu stopala, ali ne i ruke.”
127
00:06:55,126 --> 00:06:57,501
Raymond je prerezao uže oko gležnjeva.
128
00:06:57,501 --> 00:07:00,626
„Još si zatočenik, kompa”, reče Ernie.
129
00:07:00,626 --> 00:07:04,668
Dva veća dječaka otpratila su Petera
preko polja prema jezeru.
130
00:07:04,668 --> 00:07:07,376
Zapešća su mu još uvijek bila vezana.
131
00:07:07,376 --> 00:07:09,459
Ernie je držao pušku,
132
00:07:09,459 --> 00:07:12,459
a Raymond je nosio dalekozor
koji je uzeo Peteru.
133
00:07:16,084 --> 00:07:19,834
Jezero je bilo dugo i usko,
a uz obalu su rasle visoke vrbe.
134
00:07:19,834 --> 00:07:21,709
U sredini je voda bila bistra,
135
00:07:21,709 --> 00:07:24,251
ali bliže obali bila je šuma rogoza.
136
00:07:24,251 --> 00:07:29,043
„A sad”, rekao je Ernie. „Predlažem ovo.
Ti ga primi za ruke, ja ću za noge,
137
00:07:29,043 --> 00:07:33,043
pa ćemo ga zanjihati što dalje možemo
preko one blatnjave trske.”
138
00:07:33,043 --> 00:07:35,751
„Gle!”, prekinuo ga je Raymond.
„Sredimo ga!”
139
00:07:35,751 --> 00:07:37,793
Peter se okrenuo i ugledao ga.
140
00:07:37,793 --> 00:07:40,834
Gnijezdo od velike gomile trske i rogoza
141
00:07:40,834 --> 00:07:43,043
koje se uzdizalo 60 cm iznad vode.
142
00:07:43,043 --> 00:07:47,293
Na njemu je sjedio divni, bijeli labud,
spokojno kao Gospa od jezera.
143
00:07:47,293 --> 00:07:50,834
Glavu je okrenuo prema dječacima,
oprezan i budan.
144
00:07:50,834 --> 00:07:53,293
„Ajme!”, reče Raymond. „Kakav ljepotan!”
145
00:07:53,293 --> 00:07:56,876
Ernie je pustio zatočenikovu ruku
i namjestio pušku na rame.
146
00:07:56,876 --> 00:08:00,418
„Ovo je rezervat za ptice”,
promucao je Peter.
147
00:08:00,418 --> 00:08:02,584
„Što?”, pitao je Ernie.
148
00:08:02,584 --> 00:08:05,584
Peter je osjetio
kako u njemu raste divlji bijes.
149
00:08:05,584 --> 00:08:07,501
Pokušao je zvučati smireno.
150
00:08:07,501 --> 00:08:09,793
„Labudovi su
najzaštićenije ptice u Engleskoj
151
00:08:09,793 --> 00:08:13,209
i ne puca se na pticu u gnijezdu.
Možda ima mlade.
152
00:08:13,209 --> 00:08:16,626
Ne činite to. Ne smijete.
Molim vas. Stanite!”
153
00:08:18,209 --> 00:08:20,376
Metak je pogodio labuda u glavu
154
00:08:20,376 --> 00:08:23,543
i dugački, bijeli vrat
polako je klonuo na stranu.
155
00:08:33,918 --> 00:08:34,751
Otvori.
156
00:08:47,751 --> 00:08:50,168
„Oslobodi mu ruke. On nam je pas tragač.”
157
00:08:50,168 --> 00:08:53,084
Raymond je prerezao užad.
158
00:08:53,084 --> 00:08:54,376
„Idi po njega!”
159
00:08:54,376 --> 00:08:55,543
„Neću”, rekoh.
160
00:08:56,376 --> 00:08:59,501
Ernie je jako ošamario Petera.
161
00:08:59,501 --> 00:09:02,168
Iz jedne mu je nosnice poteklo malo krvi.
162
00:09:02,168 --> 00:09:05,834
„Pokušaj opet odbiti i obećat ću ti nešto:
163
00:09:05,834 --> 00:09:08,709
izbit ću ti sve te bijele, prednje zube,
164
00:09:08,709 --> 00:09:10,459
gornje i donje. Shvaćaš li?”
165
00:09:10,959 --> 00:09:11,918
Peter je šutio.
166
00:09:11,918 --> 00:09:14,209
„Odgovori!”, zaurlao je. „Shvaćaš?”
167
00:09:14,209 --> 00:09:16,959
„Da”, Peter Watson rekao je tiho.
„Shvaćam.”
168
00:09:17,834 --> 00:09:22,084
Peteru su niz lice curile suze
dok se spuštao niz obalu i ulazio u vodu.
169
00:09:22,084 --> 00:09:25,751
Došao je do mrtvog labuda
i nježno ga podigao s obje ruke.
170
00:09:25,751 --> 00:09:29,293
Ispod su bila
dva sićušna, mlada labuda sivog paperja.
171
00:09:29,293 --> 00:09:31,668
Zbili su se u središtu gnijezda.
172
00:09:31,668 --> 00:09:34,001
„Ima li jaja?”, povikao je Ernie.
173
00:09:38,668 --> 00:09:41,043
„Ne”, odgovorio je Peter. „Ništa.”
174
00:09:46,251 --> 00:09:48,918
Odnio je mrtvog labuda do ruba jezera.
175
00:09:48,918 --> 00:09:52,793
Nježno ga je stavio na tlo,
ustao je i suočio se s dječacima.
176
00:09:52,793 --> 00:09:56,084
Oči su mu još bile vlažne od suza
i kipjele od bijesa.
177
00:09:56,084 --> 00:09:58,584
„Vi biste trebali biti mrtvi”, rekao je.
178
00:09:58,584 --> 00:10:02,084
Ernie je ostao malo zatečen,
ali brzo se oporavio.
179
00:10:02,084 --> 00:10:05,376
Opasna je iskra plesala
u njegovim malim, crnim očima.
180
00:10:07,543 --> 00:10:09,209
„Daj mi svoj nož, Raymonde.”
181
00:10:11,959 --> 00:10:14,584
Postoji zglob
kojim se krilo drži za pticu.
182
00:10:14,584 --> 00:10:18,376
Ernie je zabio nož u taj zglob
i prerezao žilu.
183
00:10:18,376 --> 00:10:22,376
Nož je bio oštar i učinkovit.
Odrezao je krilo u jednom komadu.
184
00:10:22,376 --> 00:10:24,793
Ernie je okrenuo labuda
i odrezao drugo krilo.
185
00:10:24,793 --> 00:10:27,709
„Uže”, rekao je,
ispruživši ruku prema Raymondu.
186
00:10:30,418 --> 00:10:32,584
Ernie je izrezao oko osam dijelova.
187
00:10:32,584 --> 00:10:36,043
Zavezao je užad na gornji rub krila.
188
00:10:36,043 --> 00:10:37,376
„Ispruži ruke.”
189
00:10:40,668 --> 00:10:44,751
Peter je stajao na suncu pored jezera
ovog divnog, svibanjskog jutra,
190
00:10:44,751 --> 00:10:49,543
a ogromna, gipka i malo zakrvavljena krila
groteskno su mu visjela sa strane.
191
00:10:49,543 --> 00:10:52,668
Ernie je zapljeskao
i otplesao mali ples na travi.
192
00:10:59,668 --> 00:11:01,918
„Jeste li završili?”, pitao je Peter.
193
00:11:01,918 --> 00:11:04,543
„Labudovi ne govore”, rekao je Ernie.
194
00:11:04,543 --> 00:11:08,626
Hodali su uz obalu jezera
dok nisu došli do visoke vrbe.
195
00:11:08,626 --> 00:11:10,834
Grane su visjele s velike visine
196
00:11:10,834 --> 00:11:13,084
i gotovo dodirivale površinu jezera.
197
00:11:14,334 --> 00:11:15,751
„A sad, g. Labude,
198
00:11:15,751 --> 00:11:20,376
popet ćete se na vrh,
a zatim raširiti krila i poletjeti!”
199
00:11:20,376 --> 00:11:22,293
„Sjajno!”, uzviknuo je Raymond.
200
00:11:22,293 --> 00:11:23,876
Pomisao da će biti visoko
201
00:11:23,876 --> 00:11:27,043
i izvan dosega tih huligana,
Peteru se jako svidjela.
202
00:11:27,043 --> 00:11:29,126
Kad se popne, ostat će gore.
203
00:11:29,126 --> 00:11:31,668
Sumnjao je da će im se dati ići za njim.
204
00:11:31,668 --> 00:11:36,376
U tom bi slučaju pobjegao po tankoj grani
koja ne bi izdržala dvojicu.
205
00:11:36,376 --> 00:11:40,459
Po drvetu se bilo lako penjati,
a niske grane pomagale su da počne.
206
00:11:40,459 --> 00:11:42,501
„Više!”, viknuo je Ernie. „Još!”
207
00:11:42,501 --> 00:11:45,584
Peter je stigao do točke
gdje nije mogao više.
208
00:11:45,584 --> 00:11:48,709
Stajao je na grani
debeloj kao ljudsko zapešće,
209
00:11:48,709 --> 00:11:51,209
a ta se grana protezala preko jezera,
210
00:11:51,209 --> 00:11:53,084
a zatim skladno savijala.
211
00:11:53,084 --> 00:11:55,126
Stajao je i odmarao se.
212
00:11:55,126 --> 00:11:58,751
Bio je jako visoko,
bar 15 metara. Nije vidio dječake.
213
00:11:58,751 --> 00:12:01,001
Nisu više stajali u podnožju drveta.
214
00:12:01,501 --> 00:12:02,709
„Slušaj pažljivo!”
215
00:12:02,709 --> 00:12:04,626
Udaljili su se od drveta
216
00:12:04,626 --> 00:12:08,043
dok više nisu
jasno vidjeli dječaka na vrhu.
217
00:12:08,043 --> 00:12:09,376
Gledajući ih
218
00:12:09,376 --> 00:12:13,376
Peter je shvatio
koliko je lišće vrbe rijetko.
219
00:12:13,376 --> 00:12:15,334
Skoro ga uopće nije zaklanjalo.
220
00:12:15,334 --> 00:12:17,376
„Počni hodati po toj grani!
221
00:12:17,376 --> 00:12:21,334
Hodaj dok ne dođeš
iznad one blatne vode pa poleti!”
222
00:12:21,334 --> 00:12:23,168
Peter se nije micao.
223
00:12:23,168 --> 00:12:26,168
Pratio je udaljene likove na polju ispod.
224
00:12:26,168 --> 00:12:28,709
Stajali su mirno i promatrali ga.
225
00:12:28,709 --> 00:12:30,001
„Brojit ću do deset.
226
00:12:30,001 --> 00:12:33,793
Ako ne raširiš ta krila i ne poletiš,
ustrijelit ću te.
227
00:12:33,793 --> 00:12:37,376
To će biti dva
ubijena labuda danas. Idemo.”
228
00:12:37,876 --> 00:12:43,584
„Jedan, dva, tri, četiri, pet, šest!”
229
00:12:43,584 --> 00:12:48,043
Peter je ostao potpuno miran.
Više ga ništa neće natjerati da se mrdne.
230
00:12:48,043 --> 00:12:51,626
„Sedam, osam, devet, deset!”
231
00:12:51,626 --> 00:12:53,959
Peter je vidio da ovaj podiže pušku.
232
00:12:53,959 --> 00:12:55,584
Uperio ju je u njega.
233
00:12:55,584 --> 00:12:57,084
Čuo je pucanj
234
00:12:57,084 --> 00:12:59,876
i kako je metak prozujao
pored njegove glave.
235
00:13:03,251 --> 00:13:05,209
Zastrašujuće, ali bio je miran.
236
00:13:05,209 --> 00:13:07,709
Vidio je da Ernie puni pušku.
237
00:13:07,709 --> 00:13:10,918
„Posljednja prilika!”, povikao je.
„Sljedeći je tvoj!”
238
00:13:10,918 --> 00:13:15,959
Peter je čekao. Promatrao je dječake
između ljutića na livadi ispod.
239
00:13:15,959 --> 00:13:18,168
Opet je podigao pušku.
240
00:13:18,168 --> 00:13:21,709
Ovaj je put čuo prasak
dok ga je metak pogodio u bedro.
241
00:13:21,709 --> 00:13:24,418
Nije osjetio bol,
no sila je bila razarajuća.
242
00:13:24,418 --> 00:13:27,126
Kao da ga je netko opalio čekićem
243
00:13:27,126 --> 00:13:30,126
i odnio oba stopala
s grane na kojoj je stajao.
244
00:13:30,126 --> 00:13:32,168
Pokušavao se pridržati rukama.
245
00:13:32,168 --> 00:13:35,459
Grančica za koju se držao
svinula se i pukla.
246
00:13:44,626 --> 00:13:46,751
Neki ljudi, kad im je svega previše
247
00:13:46,751 --> 00:13:49,084
i kad prijeđu granicu izdržljivosti,
248
00:13:49,084 --> 00:13:51,709
sruše se, klonu i odustanu.
249
00:13:51,709 --> 00:13:53,918
Ali drugi, iako ih nema mnogo,
250
00:13:53,918 --> 00:13:57,584
iz nekog će razloga
uvijek biti nepokorivi.
251
00:13:57,584 --> 00:14:00,918
Upoznajete ih tijekom rata, ali i u miru.
252
00:14:00,918 --> 00:14:03,043
Duh im je nesalomljiv
253
00:14:03,043 --> 00:14:06,668
i ni bol, ni mučenje, ni prijetnja smrću
254
00:14:06,668 --> 00:14:08,543
neće ih natjerati da odustanu.
255
00:14:09,043 --> 00:14:11,626
Mali Peter Watson bio je jedan od njih.
256
00:14:11,626 --> 00:14:16,084
Dok se borio i hvatao
da ne padne s vrha tog drveta,
257
00:14:16,084 --> 00:14:19,626
odjednom mu je sinulo da će pobijediti.
258
00:14:20,251 --> 00:14:23,209
Pogledao je gore
i vidio svjetlost iznad jezera.
259
00:14:23,209 --> 00:14:27,876
Sjala je tako sjajno i lijepo
da nije mogao svrnuti pogled.
260
00:14:27,876 --> 00:14:31,209
Svjetlost ga je dozivala
i posezala za njim,
261
00:14:31,209 --> 00:14:35,209
a on je skočio prema svjetlosti
i raširio krila.
262
00:14:37,001 --> 00:14:39,918
Troje ljudi reklo je
da su vidjeli velikog labuda
263
00:14:39,918 --> 00:14:42,126
kako to jutro leti oko sela:
264
00:14:42,126 --> 00:14:46,084
učitelj, čovjek koji je
mijenjao crepove na krovu ljekarne
265
00:14:46,084 --> 00:14:48,584
i dječak koji se igrao u obližnjem polju.
266
00:14:48,584 --> 00:14:51,584
Gđa Watson,
koja je prala posuđe u sudoperu,
267
00:14:51,584 --> 00:14:54,834
slučajno je pogledala
kroz prozor u trenutku
268
00:14:54,834 --> 00:14:57,293
kad je nešto ogromno i bijelo
269
00:14:57,293 --> 00:14:59,584
sletjelo na travnjak u njezinom vrtu.
270
00:15:00,126 --> 00:15:01,709
Istrčala je van.
271
00:15:01,709 --> 00:15:03,001
Pala je na koljena
272
00:15:03,001 --> 00:15:05,751
pored malog, zgužvanog lika
svog sina jedinca.
273
00:15:06,501 --> 00:15:09,543
„Dušo moja!”, viknula je. „Moj dječače!
274
00:15:11,876 --> 00:15:13,126
Što ti se dogodilo?”
275
00:15:17,334 --> 00:15:21,709
„LABUD” JE NADAHNUT
NOVINSKIM ČLANKOM STVARNOG DOGAĐAJA
276
00:15:21,709 --> 00:15:24,626
KOJI JE DAHL 30 GODINA
DRŽAO U „KNJIZI S IDEJAMA”
277
00:15:24,626 --> 00:15:27,251
PRIJE NEGOLI GA JE NAPISAO
U LISTOPADU 1976.
278
00:16:31,918 --> 00:16:34,293
Prijevod titlova: Davor Levak